Evo detaljnog članka na temu „Ledeno doba sinhronizovano na srpski“. Kada je Pixar 2002. godine svetu predstavio animirani film „Ledeno doba“ (Ice Age), malo ko je mogao pretpostaviti da će ova priča o mamutu, lenjivcu i tigru postati globalni fenomen. Međutim, za generacije odrasle na prostorima bivše Jugoslavije, ovaj film ne predstavlja samo uspešnu animaciju. Za nas, „Ledeno doba“ je pre svega sinonim za jedan od najuspešnijih sinhronizovanih projekata ikada, ostavku koja je promenila percepciju filmskog prevoda i postavila zlatni standard za sve buduće sinhronizacije.
Kompanija iz Beograda, u saradnji sa distributerima, odlučila je da promeni tu praksu. „Ledeno doba“ je bilo jedno od prvih velikih bioskopskih ostvarenja koje je dobilo kompletnu sinhronizaciju na srpski jezik. Njihova odluka da ne angažuju standardne pozorišne glumce za malu decu, već da okupe prave, pravcate filmske i televizijske zvezde, pokazala se kao potez genija. Trojka koja je upalila: Vidović, Manojlović i Knežević Srž uspeha sinhronizacije „Ledenog doba“ leži u savršenom odabiru glavnih glumaca. Glavni trio – Mani (Manny), Sid (Sid) i Dijego (Diego) – dobio je glasove koji su se savršeno uklopili sa njihovim animiranim karakterima. ledeno doba sinhronizovano na srpski
Ključne reči poput i danas su među najtraženijim na internetu, a razlog za to leži u genijalnom spoju vrhunske animacije i majstorskog glumačkog ansambla koji je likovima podario novu, autentičnu dušu. Pionirski poduhvat: Loudworks i rađanje moderne sinhronizacije Da bismo razumeli zašto je ova sinhronizacija toliko važna, moramo se vratiti u vreme pre njenog nastanka. Deca u Srbiji su ranije animirane filmove gledala isključivo sa titlovima (ako su ih gledali u bioskopima) ili na neželjenim „tonskim kanalima” gde bi se čulo originalno glumačko glasovno glumljenje. Prava sinhronizacija, gde se ceo film prevodi i glumi na maternjem jeziku, bila je retkost i luksuz. Evo detaljnog članka na temu „Ledeno doba sinhronizovano
Lik mamuta Manija, koji je po prirodi težak, narikanje i malo „teško“ prirode, poveren je jednom od najboljih dramskih glumaca regiona, Mikiju Manojloviću. Njegov dubok, rezigniran ton i savršen tajming za izbacivanje duhovitih primedbi (često na račun Sida) stvorili su dinamiku kakvu je teško zamisliti u originalu. Manojlovićev Mani nije bio samo veliki mamut; bio je tipičan „čika“ sa Balkana kome je teško da prikači bilo kakav smisao u „Ledeno doba“ je bilo jedno od prvih velikih
Branislav Knežević, poznat po ulozi Šurda u kultnoj seriji „Srećni ljudi“, pozajmio je glas lenjivcu Sidu. Njegov specifičan dikcija, način izgovaranja „mrsavog“ glasa i talent za komediju učinili su Sida neizdrživo smešnim. Knežević je uspeo da probudi onu detinju, ali i onu nervoznu notu u Sidu, čineći ga omiljenim likom mnogih gledalaca.